Postoji izreka: Daj čoveku ribu i nahranićeš ga za jedan dan; nauči čoveka da peca i nahranićeš ga za ceo život.
Kako ovo možemo primeniti na svakodnevni život, pre svega, mladih u Srbiji?

U našem narodu postoji određeni obrazac koji “garantuje” uspeh u životu. Odlazak u školu, dobre ocene kao mera znanja i potom zaposlenje u dobroj firmi (po mogućnosti inostranoj) predstavljaju recept za vođenje uspešne karijere i srećnog života. Sve se svodi na formalno obrazovanje i korišćenje svih raspoloživih resursa za dolazak do sigurne pozicije u okviru neke od popularnih kompanija.

Međutim, koliko mladih zapravo zna da rukovodi prihodima, finansijama i kućnim budžetom na adekvatan način i da li on predstavlja samo “ribu za preživljavanje dana”? Da li su upoznati sa terminima aktivni i pasivni prihodi? Koliko njih ima otvorenu polisu životnog osiguranja? Na koji način i da li uopšte shvataju značaj štednje i da je banka možda i najgori resurs za tako nešto?

Brojevi nisu na našoj strani, sistem nas dobar deo života priprema samo za služenje istom i tu u većini slučajeva i ostajemo.
Druga opcija je traženje sredine koja će na adekvatniji način novčano nadoknaditi silne godine učenja suvoparne teorije. Međutim, veća količina prihoda ne znači i viši nivo finansijske pismenosti. To možemo uvideti na najbanalnijem primeru iz naše sredine: Kada poznanik osvoji premiju na lotou i posle izvesnog vremena ostane bez ičega. Retki slučajevi dodatak kućnom budžetu iskoriste na pravi način. Sada dolazimo do ključnog pitanja: Koji je pravi način?

Napisane su mnoge knjige na ovu temu i nekolicina njih je našla svoje mesto na našem tržištu, međutim, sve ističu jednu komponentu kao ključnu – finansijsku pismenost. Ista finansijska pismenost koja služi ličnostima Forbes-ove liste najbogatijih ljudi na svetu da održe svoju poziciju. Ista finansijska pismenost koja ih u velikoj meri potpuno legalno oslobađa od poreza.

Naš narod ima običaj da kada ne razume način na koji nešto funkcioniše, to u potpunosti poistoveti sa iluzijom, kriminalnim aktivnostima, zavaravanjem itd. Očekivana je i izjava poput: “To prolazi možda u svetu, ali neće proći kod nas.”. Činjenica je da se tržišta razlikuju, međutim, itekako je moguće postati deo novog talasa uz promenu perspektive i shvatanje značaja samoobrazovanja.

Nije cilj potpuno odbacivanje tradicionalnog načina razmišljanja, već modernizacija istog praćena prilagođavanjem svetu u kojem živimo. Znanje je vrednost koja ne zastareva i njen značaj će sve više usloviti opstanak u svetu informacija koji se tek razvija.

Na koji način dolazimo do informacija na doživotnom kursu samoobrazovanja?
Čitanjem knjiga o aktuelnim temama – digitalnom marketingu, razvijanju biznisa, trgovini i berzanskom poslovanju…
Prisustvom na seminarima i webinarima sa ljudima iz sličnih krugova uz razvijanje mreže kontakata
Praćenjem online kurseva
Praćenjem ljudi koji su došli do određenog nivoa uspeha u branši koja nas interesuje
Učenjem kroz praksu (koje gotovo da nema u okviru tradicionalnog obrazovnog sistema)

Ukoliko se usudite da radite na sebi van ustaljenih normi sigurno ćete se susresti sa kvadrantom sa desne strane. On predstavlja 4 načina zarađivanja novca. Osmislio ga je Robert Kiyosaki, pritom uspevši da rasporedi sve profesije u jednu ili više kategorija. Značenje svake od njih, kao i fluidnost prelaza iz jedne u drugu i strategije za postizanje tog cilja se kompletno zasnivaju na principima ranije pomenute finansijske pismenosti. Objašnjenja svakog njegovog segmenta ostaje na Vama da pronađete. To može ujedno biti i Vaš prvi korak ka promeni svesti o finansijskim sredstvima i raspolaganju istim.

Želju za boljim životom po svojim pravilima je potrebno potkrepiti odgovarajućim postupcima. To je jedini način da osiguramo svoje mesto u društvu i izađemo iz granica ustaljene kolektivne svesti.