Društvene mreže su postale prostor u kojem se prepliću zabava, informisanje i kupovina, a za male firme to znači da svaka objava može biti ili običan izlog ili početak prodaje. 

Vidljivost, odnosno broj ljudi koji vide fotografiju, nije isto što i prodaja, odnosno trenutak kada neko pita za cenu, termin ili dostupnost. Zato ćemo korak po korak pogledati kada Instagram zaista prodaje, a kada samo izlaže, i kako se pažnja pretvara u upit.

Zašto mali lokalni biznisi traže nove prodajne puteve?

Mali lokalni biznisi dugo su se oslanjali na tri stvari: lokaciju, preporuku i stalne mušterije. Frizerski salon u centru grada, pekara u kraju ili radnja sa domaćim proizvodima punili su se uglavnom zahvaljujući prolaznicima i usmenoj preporuci. Taj model i dalje funkcioniše, ali je sve ređe dovoljan. Zato skoro svaki vodič za pokretanje sopstvenog posla danas, pored lokacije i preporuke, pominje i prisustvo na društvenim mrežama.

Razlog je jednostavan: pažnja kupaca preselila se na ekran. Ko traži uslugu, često prvo pogleda telefon, a tek zatim pita poznanike. Vlasnica kozmetičkog studija koja ima uredan prostor, a nema nijednu fotografiju radova, za mnoge potencijalne klijentkinje jednostavno ne postoji.

Zato Instagram privlači male preduzetnike. Otvaranje naloga ne košta ništa, a fotografija urađenog posla govori više od opisa. Međutim, upravo ta lakoća stvara iluziju da je prisustvo na mreži isto što i prodajni kanal. Prisustvo znači da vas neko može videti, a prodajni kanal znači da vas neko može pronaći, pitati i na kraju nešto kupiti.

Zamislite radnju koja nedeljama objavljuje fotografije, skuplja stotine lajkova i nema nijedan upit. Taj broj lajkova deluje kao uspeh, ali ne govori ništa o tome da li je neko ušao u radnju. Prvi korak je, dakle, priznati da vidljivost i prodaja nisu isto, pa tek onda proceniti šta se od mreže realno može očekivati.

Kako objave vode od pažnje do upita?

Put od objave do prodaje ima nekoliko odvojenih koraka, i svaki ima svoju težinu. Prvo je objava koju neko vidi. Zatim sledi reakcija: lajk, čuvanje fotografije ili komentar. Treći korak je upit, kada neko napiše poruku. Poslednji je odgovor i dogovor, kada se razgovor pretvara u termin, porudžbinu ili kupovinu.

Većina malih biznisa meri samo prvi korak, jer je on najlakše vidljiv. Broj pregleda i lajkova stoji na ekranu, dok se pravi učinak krije u porukama koje stižu ili ne stižu. Objava koja ima mnogo reakcija, a nijedan upit, vidljiva je, ali ne prodaje.

Za ilustraciju može poslužiti manikirski studio koji u jesen objavljuje nokte u skladu sa jesenjim bojama: tople bordo, senf žute, maslinaste i čokoladne tonove na urednim rukama, snimljene na dnevnom svetlu. Takva objava pokazuje konkretnu ponudu, a ne opštu poruku o kvalitetu usluge. Klijentkinja koja je pogleda odmah vidi kakav rezultat može da očekuje i može da zamisli sebe u toj slici.

Tu se vidi razlika između lepe fotografije i upotrebljive objave. Fotografija mora da ostavi prostor za sledeći korak: da bude jasno ko je radio posao, kako se zakazuje termin i koliko otprilike košta usluga. Bez toga i najlepša objava ostaje samo prijatan trenutak na ekranu.

Šta klijent saznaje pre nego što pošalje poruku?

Pre nego što neko napiše prvu poruku, već je prošao kroz kratku procenu. Pogledao je ostale fotografije na profilu, proverio da li su radovi ujednačeni, pročitao opise i video da li se na komentare odgovara. Sve to se dešava za nekoliko sekundi, a utiče na odluku da li će poruka uopšte biti poslata.

Profil zato deluje kao izlog radnje, a klijent ne traži savršenstvo, već jasnoću: šta se nudi, za koga, po kojoj ceni i kako se stupa u kontakt. Ako su informacije razbacane ili ih nema, većina ljudi neće pitati. Neće biti zato što ih to ne zanima, već zato što je lakše otići na profil koji deluje preglednije.

Vratimo se manikirskom studiju. Ako objava sa jesenjim nijansama ima u opisu kratku informaciju o trajanju usluge, okvirnoj ceni i načinu zakazivanja, upit postaje lakši. Klijentkinja ne mora da pogađa, već može da napiše konkretno pitanje, na primer da li ima slobodnog termina u petak. Takva poruka je već skoro dogovor.

Postoji i obrnuta situacija. Neki biznisi, naročito oni sa stalnom klijentelom, ne moraju da očekuju mnogo upita preko mreže. Za njih profil služi kao potvrda da firma postoji i radi, a ne kao mesto prodaje. U tom slučaju slabo interesovanje na Instagramu nije neuspeh, već znak da se prodaja odvija drugde.

Kada Instagram ima smisla kao prodajni kanal?

Procena uloge Instagrama svodi se na jedno pitanje: da li interesovanje prerasta u konkretan razgovor o kupovini? Ako objave redovno donose poruke i upite o terminima i cenama, a deo tih razgovora se završava prodajom, kanal radi kao prodajni. Ako objave donose samo reakcije, on radi kao izlog.

Oba ishoda imaju vrednost, ali različitu. Izlog gradi poverenje i prepoznatljivost, što je korisno za usluge u kojima klijent bira ruke kojima veruje. Prodajni kanal donosi prihod i može se pratiti: broj upita nedeljno, udeo upita koji se pretvore u termin, prosečna vrednost dogovorene usluge. Ti brojevi ne moraju biti veliki da bi bili korisni.

Preduzetniku je korisno da tokom mesec dana prati tri stvari: koliko je poruka stiglo nakon objava, koliko ih je završilo dogovorom i da li su nove mušterije navele Instagram kao način na koji su saznale za firmu. Takva evidencija nije komplikovana, a daje čvršću osnovu za odluku od broja pratilaca.

Kada se vratimo na primer sezonske objave, ona ima smisla kao prodajni alat samo ako iza nje stoji razgovor. Lepe jesenje nijanse mogu privući pažnju, ali pažnju u posao pretvaraju brz odgovor, konkretan termin i klijentkinja koja se vrati sledeći put. Mreža u tom lancu otvara vrata, a posao se i dalje završava u razgovoru.

Za male lokalne biznise zato nije presudno da li su na Instagramu, već šta od tog prisustva zaista dobijaju. Ponekad je to novi klijent, ponekad samo potvrda da firma postoji, a razlika se vidi tek kada se prebroje poruke, a ne lajkovi.